Stopa smrtnosti majki u Srbiji šest puta veća nego u Poljskoj
Svedočeći strastvenim izlivima jednoumlja među srpskim medijima i političarima nakon pojave izvesnog pro-life letka u Beogradu, primećujemo da se u srpskoj javnosti i, što je posebno zabrinjavajuće, u nastupima srpskih zvaničnika, veoma rado poteže primer Poljske, gde, navodno, žene umiru jer tamo zakon ne dozvoljava mogućnost elektivnog abortusa.
Evo nekoliko činjenica o zakonu, statistikama i slučajevima smrti majki i beba u Poljskoj:
1. Poljski zakon jasno kaže da je abortus dopušten ako je život majke u opasnosti.
2. Poljski zakon kojim se zabranjuje elektivni abortus osim u slučajevima a) invaliditeta bebe, b) silovanja i incesta i c) ugroženog života i ozbiljne opasnosti po zdravlje majke na snazi je još od 1993. godine.
3. Dana 27. januara 2021. na snagu je stupila odluka poljskog Ustavnog suda kojom se eugenički abortus (abortus zbog invaliditeta deteta) ocenjuje etički nedopustivim i legalno neodrživim. Time je eugenički razlog prestao da važi kao valjan temelj za abortus i u zakonu je ostao samo temelj u slučaju silovanja i incesta i u slučaju ugroženog života i zdravlja majke.
4. Povod nedavnih burnih protesta u Poljskoj bila je zabrana eugeničkog abortusa. Ovo znači da je izjednačavanje vrednosti života nerođene dece s invaliditetom s vrednošću života nerođene tipične dece bilo ono što je izazvalo proteste kojima se želeo srušiti čitav zakon na osnovu refleksa predrasuda i ubojitog ableizma.
5. Poljska konzistentno beleži jednu od najnižih stopa smrtnosti majki u Evropi: 2 smrtna slučaja na 100.000 uspešno iznesenih trudnoća, dok je evropski prosek 8 smrti na 100.000.
S druge strane, stopa smrtnosti majki u Srbiji je 12 smrtnih slučajeva na 100.000 uspešno iznesenih trudnoća. Dakle, dok zvaničnici Srbije prikazuju Poljsku u lošem svetlu, Srbija ima ŠEST PUTA VEĆU stopu smrtnosti majki od Poljske!
6. U središtu ovih paušalnih baratanja nemilim događajima nalaze se dva konkretna slučaja smrti trudnica i njihovih beba u Poljskoj.
Prvi slučaj, iz septembra 2021, odnosi se na 30-godišnju Izabelu i njenog nerođenog sina Leośa. Kod Izabele je u 22. nedelji trudnoće nastupio anhidramnion, potpuni nedostatak plodove vode. Paralelno, postojala je sumnja da beba ima kongenitalnu atipičnost. Izabela je izgubila bebu, abortus je urađen nad preminulom bebom. Izabela je nedugo potom umrla od sepse. Informacije o sumnji na invaliditet umrle bebe su poslužile kao poluga za dodatne proteste protiv antieugeničkog zakona. Međutim, prema navodima porodice, Izabela je htela da zadrži bebu uprkos određenim indikacijama invaliditeta. Autopsija deteta je pokazala da nije bilo kongenitalnih atipičnosti. Nezavisna komisija je utvrdila niz propusta u primeni protokola lečenja, uključujući i nedovoljno praćenje stanja i prekasno reagovanje – dakle, niti jedan u vezi sa zakonom o abortusu. Argumenti proabortera su pali u vodu, ali isfabrikovana fama je nastavila da se vrti.
Drugi slučaj, iz decembra 2021, odnosi se na 37-godišnju Agnieszku, koja je nosila blizance. Zbog komplikacija u trudnoći primljena je u bolnicu, gde je konstatovana smrt jednog od blizanaca. Da bi se spasilo drugo dete, abortus preminulog deteta je odložen zbog mogućnosti komplikacija prilikom zahvata; međutim, nakon sedam dana, i drugo dete je umrlo. Abortus je obavljen nakon dva dana; Agnieszkino stanje je nastavilo da se pogoršava i pretrpela je srčani zastoj. Uspešno je reanimirana i poslata u veću bolnicu, gde je ponovo imala srčani zastoj, od kojeg je i preminula. U bolnici naglašavaju da je pre smrti testirana na COVID-19 i da je na plućima bilo lezija. Istraga je u toku, a dok ona traje, ovaj tužni slučaj je promptno iskorišćen za fabrikovanje fame o “po život opasnom poljskom zakonu” koji štiti život nerođene dece.
Kako bi se u ovom društvu mogao voditi bilo kakav smislen dijalog o pravu nerođenog deteta na život, pravu žena na reproduktivno zdravlje, kao i o tome šta podrazumeva reproduktivno zdravlje, a šta abortus itd., potrebno je da baratamo činjenicama, a ne floskulama i ideološkim parolama.
U zemlji u kojoj je stopa smrtnosti majki šest puta veća od one u Poljskoj, a stopa abortusa jedna od najviših u Evropi, gde se abortus koristi kao kontracepcijsko sredstvo, dok je nivo korišćenja kontracepcije i obaveštenosti o kontracepciji daleko od zadovoljavajućeg, u kojoj jedan opskurni letak može da izazove javne poklike o nepojmljivosti rasprave o osnovnom bioetičkom pitanju današnjice, govoriti o drugoj zemlji kao o anticivilizacijskom primeru je jednostavno sumanuto.
Abortus je ozbiljno filozofsko, bioetičko, pravno i civilizacijsko pitanje. Ono zadire u srž našeg pogleda na ljudskost i načina na koji tretiramo ljudski život, materinstvo i roditeljstvo. Etički front je siguran da je abortus ključno etičko pitanje današnjice koje zahteva dijalog s ozbiljnim sagovornicima.