O slučaju eugeničkog abortusa u poodmakloj trudnoći koji trenutno trese Hrvatsku
Primećujemo da se u hrvatskim i regionalnim medijima stvara velika konfuzija oko ovog slučaja, a posebno u odnosu na zakon o prekidu trudnoće.
Naime, po hrvatskom zakonu, abortus posle 20. nedelje nije bezuslovno pravo.
Sličan zakon je na snazi i u Srbiji.
Hrvatski zakon nalaže da se posle 20. nedelje abortus na zahtev usled medicinskih indikacija o stanju nerođenog deteta odobrava putem prvostepenog mišljenja komisije. Ukoliko komisija da negativno mišljenje (kao što se čini da je slučaj ovde), trudnica može da se žali, nakon čega žalbu razmatra drugostepena komisija.
Oba zakona, i hrvatski i srpski, poseduju eugeničke klauzule na osnovu kojih je moguće zatražiti abortus posle 10. i 20. nedelje trudnoće.
Smatramo da samo postojanje eugeničkih klauzula u zakonu predstavlja ozbiljan etički problem. Nerođena ljudska bića se ovom klauzulom diskriminišu na osnovu biomedicinske norme – “tipičnim” fetusima zakon eksplicitno nudi daleko veću zaštitu.
U tom smislu, medijsko predstavljanje ovakvog zakona kao opresivnog predstavlja blatantno nerazumevanje pravne i bioetičke problematike. Smatramo da bilo kakva izmena zakona o abortusu treba da ide u smeru ukidanja eugeničkih razloga i ka afirmaciji civilizacijske tekovine suprotstavljanja eugenici, a ne putem osnaživanja ubojite diskriminacije deteta zbog njegovog zdravstvenog stanja.
U medijima traju internacionalni napadi na institut prigovora savesti – koji u ovom konkretnom kontekstu ne igra nikakvu ulogu. Zapanjuje društvena klima u kojoj je medicinska pomoć ponuđena detetu posle rođenja povod za javno zgražanje i napade na lekare. Posebno ukoliko u vidu imamo činjenicu da zakon barata izrazom “prekid trudnoće” koji posle fetalne održivosti ne mora nužno da podrazumeva i feticid, već indukovani porođaj.
Jasno je da se radi o pritisku na etičke principe medicinske prakse i novom smeru argumentacije u korist abortusa. Naime, ukoliko se pravo na abortus predstavlja kao pravo na reproduktivno zdravlje, institut prigovora savesti kao ljudskog prava postaje prepreka koju treba ukinuti.
U gorem slučaju, ukoliko se biomedicinska diskriminacija predstavlja kao reproduktivno pravo (umesto prava na reproduktivno zdravlje), to sobom nosi nove bioetičke probleme poput roditeljskog odlučivanja o uskraćivanju zdravstvene nege i eutanaziji ne samo nerođenom nego i rođenom detetu s invaliditetom ili nepovoljnom kliničkom slikom. Takvo pravo postaje pravom na mrtvo dete.
Takođe, primećujemo kako i mediji i određene osobe iz zdravstvenog miljea bez ikakve kritičke svesti barataju izjednačavanjem ljudskog bića sa biljkom u slučaju invaliditeta i/ili nepovoljne kliničke slike. Smatramo da takve konstrukcije grubo narušavaju ljudsko dostojanstvo, princip jednakopravnosti ljudskih bića i osnovna etička načela medicine.
Smatramo da je javno poigravanje pravom na život osoba s invaliditetom “radi prevencije patnje” krajnje problematično. Iako taj uslov nije zakonski neophodan, suprotno navodima nekih medija, nalazimo da u ovom slučaju trenutno nije moguće zaključiti kako postoje nedvosmisleni dokazi da se radi o detetu koje ima definitivno nepovoljnu prognozu za preživljavanje. Pa ipak, ukoliko takva prognoza bude prihvaćena konsenzusom među lekarima, potrebno je imati na umu određene činjenice o feticidnom prekidu trudnoće zbog terminalne dijagnoze nerođenog deteta.
Jasno je da se u ovakvim slučajevima radi o emocionalno izuzetno teškoj situaciji za roditelje. Poznato je da trudnice u tim okolnostima prolaze kroz sve faze tugovanja. U trenutku kada im se nudi opcija abortusa, obično se nalaze u veoma kompleksnom stanju. Pa ipak, mnoge studije pokazuju kako rođenje i oproštaj s bebom daju bolje emotivne rezultate u smislu prebolevanja nego odbacivanje bebe i abortus. Rizici povezani s posttraumatskim stresom su veći u slučaju prekida trudnoće zbog terminalne dijagnoze bebe. Vidi, na primer, sledeće studije:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3384447/
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17533631/
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30226824/
U skladu s ovim saznanjima, smatramo da je etički neprihvatljivo ne upoznati trudnicu sa ovim rizicima i baratati “pravom na abortus” bez svesti o ovakvim posledicama.